127 hours ( 2010 )


 
Naziv filma
:   127 sati
Zanr:             
biografska drama
Trajanje:       
sat i 34 minute
Rezija :         
Danny Boyle

Na predivnoj trecoj planeti od sunca, gdje imamo nekoliko milijardi stanovnika, svaki stanovnik dobije neku pricu, nevjerovatnu pricu koju prepricava ljudima oko sebe. No, ovo sto ce te vidjeti je herojska prica, unikatna, zlatnija od rimskog zlata koja ce se prepricavati, ne samo ljudima oko sebe vec u sirim krugovima ljudskog drustva. Emotivna, cista, istinita, ohrabrujuca, poucna te definisana na filmskom platnu. Puna ljudske drame i nizom dogadaja od samog rodjenja Arona Ralstona dovodeci do jednog, tragicnog, nesvakidasnjeg na kojem je ova prica u filmu i bazirana.

 Avanturist, Aron Ralston ( James Franco ), se sprema za kanjoning u Utahu, ( Canyonlands National Park ), fascinantnim, magicnim kanjonima koji se rijetko vidjaju. Na njegovu nesrecu, odbija se javit na poruku od mame i da joj kaze gdje ide, ali ne samo njoj, bilo kome ko ga pita. Iz svoji licni razloga, uvijek postupa tako, zeleci da dobije na privatnosti koja ga skoro kosta zivota. Odlazi u noci sa autom. Sljedeceg jutra kada je vec stigao, odlucuje sa biciklom otici do svoje destinacije. Dalje nastavlja hodajuci da bi ga dovelo do dva lutajuca pjesaka Kristi ( Kate Mara ) i Megan ( Amber Tamblyn ). Ubjeduje ih svojim sarmom, da im bude turisticki vodic te ih vodi do podzemnog bazena ( mozda i najbolji prizor u filmu ). Na rastanku, one ga pozivaju da dodje na parti sa sumnjom da ce doci, on pristaje i zalazi dublje u kanjone. U jednom od njih, koji je veoma uzak, pada a kamen mu prikljesti ruku tako da nemoze pomjerit, ni ruku a niti kamen. Tu ova prica i zapocinje, a i nevjerovatna borba izmedju zivota, smrti i ljudske snage 127 sati.

Film sam gledao dva puta sa jos boljim utiscima od prvog, a gledacu ga jos, svaki put kada budem zelio pobjeci od svakakvi danasnjih filmova. Film ni u manju ruku nije dosadan, iako se vecina radnje odvija u uskom prolazu sa Aronom i njegovom zarobljenom rukom. Imamo brojni  bolni i smjesni monolga  Arona koje odrzavaju film napetim i realnim. A pored toga, tu su i upitni flesbeci i vizije, sa pitanjem da li su istinite ili se to samo njegov um igra sa njim. Jedna od tih vizija, odrzace Arona u zivotu. Vizija gdje on vidi svoju tada ne vjencanu zenu koja ce mu podariti sina. To mu daje snagu da sa cakijom, toliko tupom da se hljeb nemoze isjeci, sjece svoju ruku te dobiva konacnu slobodu. Mozda i najbolnija scena koju sam ikad vidio, pored onih u Saw. Sam kraj je srecan koliko i emotivan, zavrsavajuci sa slikama koje nam govore da je Aron nastavio zivot kao da se nista nije desilo, penjajuci se i planinareci, te sa pricom, da je upoznao tri godine poslje nesrece zenu iz vizije i dobio sina Lea. Prosto nevjerovatno. Sve pohvale idu James Francu, koji nam je ozivio ovu pricu i napravio da funkcionise sa zadivljujucom glumom. Reziser Danny Boyle stoji iza ovoga, sa koji smo imali priliku gledati jos jedan fantastican film "Slumdog Millionaire"  za kojeg je dobio OSKARA za najbolji film. Potvrdio je mnogo puta svoj talenat i nikada nije ostao upitan. Mozda samo po tome, sta nam donosi u buducnosti. Pomenuo bi i A. R. Rahmana, inidjskog muzickog producenta koji nam je usadio u film predivnu opustajucu muziku za usi. Zarada je bila uspjesna, kao i kritike, tako sa svoji 18$ miliona zaradio je 60,738,797$.

Film koji nam je pokazao da smo mi, ljudi nepredvidiva bica, puna snage i motivacije za zivotom. Preporucjem svima. Za kraj uvijek ostavite poruku gdje idete. Ocjena 10/10.

Komentariši